Početna

Zadužbini Dubravke Milorada Kujačić na Ušću

Izvorne skulpture Milenka Sredanovića
 

Milenko Sredanović, Zoran Mijanović, Veseljka Salatić

Dobroslav Ćuk, Dubravka Kujačić

Oktet Hercegovačke Gračanice

U subotu veče je u Zadužbini Dubravke Milorada Kujačić na Ušću kod Trebinja, otvorena izložba izvornih skulptura Milenka Sredanovića, samoukog skulptora, rođenog u Vučijoj kod Trebinja.
Izložba je priređena je u organizaciji Muzeja Hercegovine Trebinje u okviru programa Trebinjskih ljetnih svečanosti 2008.
Izložbu je otvorila Veseljka Salatić, direktor Muzeja Hercegovine u Trebinju ističući “te figure su njegove vizije iz mašte ili asocijativni odjek u momentu kada ga uoči u prirodi gdje naivnu viziju toga svijeta predaje drvetu i pomaže prirodi da dosegne željeni oblik. Vještim rukama stolara tačno zna gdje i šta treba intervenisati da bi ta figura tj. kompozicija došla do izražaja i bila bliža gledaocu. Pun mašte i osjećaja koristeći prirodni oblik, boje i godove drveta – korijena, pa čak i oštećenja (koja zaštiti) uspijeva da intervencijom (naivnog ili tehničkog pristupa) ispolji umješnost i oblikuje kompoziciju kojoj ulije nešto svoje, neki svoj smjer ili akcenat (pečat). Uz pomoć let lampe uspije da dočara, doradi i iskaže svoju maštu, koju inspiriše drvo u prirodi, gdje figuri doda tamniju boju dočaravajući prirodnost ambijenta. Tako su nastale figure: embrion, pračovjek pred pećinom, majmun na drvetu, začarani krug ... Ova Sredanovićeva prva samostalna izložba nam pruža uvid u njegove mogućnosti stvaraoca koji svoj život poetizira u prirodi i drvetu. Kako kaže Sredanović, još u ranoj mladosti, uz oca stolara, "uhvatila" ga je ljubav prema prirodi, drvetu i obradi drveta. Do rata, živio je u Kuparima kod Dubrovnika i radio kao ugostitelj. No ljubav prema obradi drveta nije ga nikad napuštala. Od 1985. godine ozbiljnije i intenzivnije se bavi skuplturom. Uz oca, mnogim dubrovačkim enterijerima utisnuo je svoj pečat, dao im dio svoje duše. Sada živi u rodnoj Vučijoj i druguje sa prirodom.”

“Oduvijek sam volio da budem u prirodi, u šumi, da otkrijem neki prirodni oblik koji mi "zaustavi oko", "dotakne me". Tada bih se sjetio očevih riječi i nastojao da uobličim i oživim oblike i forme koje bih otkrio u prirodi. Kako kažu, sve ovo mi je od ćaće.
Ponekad mi se dogodi da po dvije godine promatram oblik koji sam pronašao u prirodi. Posmatram ga danima, ponekad držim uz krevet, sve dok me nešto ne "potjera" da intervenišem na njemu", rekao nam je o svojim skulpturama Milenko Sredanović.
On dalje ističe da najviše voli da radi u tišini, u ambijentu koji ga inspiriše, odvojenom od gradske vreve i asfalta. Vjeruje da neće stati na ovoj prvoj izložbi.
U prilog tome riječi Veseljke Salatić, inače istoričake umjetnosti, koja je zaključila da izloženi eksponati imaju potrebnu duhovnost koja će nas okrenuti da se osvrnemo oko sebe, prema majci prirodi i izvornim vrijednostima i pokušaju opstajanja u ovim uzburkanim vremenima.

Pored izložbe skulptura , u programu su učestvovali trebinjski pjesnici Vera Basor i Dr Dobroslav Ćuk, te oktet Hercegovačka Gračanica. Ovo je četvrta po redu manifestacija koja se događa tradicionalno u depadansu Muzeja Hercegovine, kući Dubravke Milorada Kujačić, na Vidovdan.