Početna

IZLOŽBA CRTEŽA I SKULPTURA KSENIJE KANTOCI

PRVA IZLOŽBA U RODNOM GRADU

K.Kantoci, autoportret

U POVODU stogodišnjice rođenja Ksenije Kantoci, umjetnice koja se rodila i rano djetinjstvo provela u Trebinju, na katolički praznik Svetog Mihovila Arkanđela, zaštitnika Trebinjsko - mrkanske biskupije, otvorena je izložba njenih radova.

Ova izložba obilježila je i 55 godina rada Muzeja Hercegovine a predstavlja rad ksenije Kantoci od 1954. do 1984. godine.Riječ je o jedinstvenom kulturnom događaju na jedinstvenom kulturnom i duhovnom prostoru, istakao je Nikola Sekulović, predsjednik SO Trebinje.

Plakat i Katalog izložbe Ksenije Kantoci u Trebinju

"Radovi Ksenije Kantoci stvorili su neraskidivi i čudesni spoj između čovjeka i kamena sa koga je ponikla i koga je, iako malena, u srcu u svijet ponijela", zapazio je Sekulović, iskoristivŠi priliku da se zahvali svima koji su pomogli da se K. Kantoci predstavi svom rodnom gradu. Ova zahalnost posebno je upućena Galeriji prijateljstva Biskupije Mostarsko-duvanjske.

Direktor Muzeja Hercegovine Veseljka Salatić u svom pozdravnom govoru  rekla je da se Ksenija na ovaj način vratila u rodni grad, da, kako stoji u katalogu štampanom ovim povodom, slikama i skulpturama donese svoju senzibilnost, nježnost, prozračnost, kao i smisao za red i harmoniju.

O umjetnosti Ksenije Kantoci (ukupno oko 600 radova, oko 300 se čuva u Galeriji prijateljstva) govorila je Biserka Rauter Plančić, viši kustos Galerije Klovićevi dvori iz Zagreba. B.R. Plančić je istakla da je K. Kantoci u svojim skulpturama i crtežima pronikla u prirodu božijih stvorenja, muškaraca, žena, djece, životinja, drveća, kamena, zemlje. Od njene prve izložbe (1940. Zagreb) K.Kantoci je stvarala bez oscilacija, bez eksperimetisanja sa fazama ili ciklusima, spontana, uvijek usredotočenija "na značenje i razloge kipa, nego na njegove estetske ili prostorne komponente".

Biserka Rauter Plančić je uvjerena da je, po ekskluzivnosti vajarskog opusa, a i po sabranosti i ustrajnosti kojom je njegovala autentično vajarske kvalitet oblika i materija, djelo Ksenije Kantoci jedinstveno i da je u samom vrhu evropske skulpture dvadesetog vijeka.

"Njezino nastojanje da udahne život u svaku poru materije i dojmljivu jednostavnost kojom uspijeva dočarati senzibilni odnos majke i djeteta, ili tankoćutne niti obiteljskog zajedništva, želja da kreativnim činom, skulpturom, reljefom ili crtežom, iskaže zahvalnost vjernika za iskupiteljske muke raspetoga i, naposljetku, nadahnuto tumačenje mitoloških tema i predočavanje alegorijskih sadržaja, jedinstveni su u vremenu i prostoru naše kulture", podvukla je B.R. Plančić, ne zaboravljajuđi da saopšti da je dio vajarkinog opusa (koji je bio izložen u Trebinju) pružio jasnu sliku njenih umjetničkih nastojanja i čini jednu od mogućih antologija njezina stvaralaštva, a da je nadahnuća crpila iz krševitog podneblja opore prirode dalmatinske Zagore, kraja po mnogo čemu sličnog trebinjskom kraju iz kojeg je potekla, iako iz njega, budući da ga je napustila sa nepune tri godine, nije mogla ponijeti mnogo sjećanja.

O religioznoj dimenziji djela vajarke Ksenije Kantoci govorio je biskup Mostarsko - duvanjski i apostolski upravitelj Trebinjsko-mrkanski monsinjor Ratko Perić, koji je iynio svoje uvjerenje da je njena patnja i gubitak dragih osoba još u ranoj mladosti uticala na njenu umjetnost, koja je, kako je rekao g. Perić, kaže, puna nedovršenih akata, skiciranih portreta, naznačenih glava, otkinutih ruku ili ugrađenih likova u hrastovinu i papir života. ("Nigdje savršenstva, nigdje dovršenosti, sve same naznake, nacrti, skice, idejni planovi i snovi. Puno više naslućaji nego ostvaraji").

Nadomjestak tog porodičnog života, prevashodno uloge majke u kojoj se nikada nije ostvarila, jer sa svojim suprugom nije imala djece, pružila joj je umjetnost, zaključio je monsijor Perić...

"Nisu Kseniju u životu pratila njezina radosna djeca, ali jesu njezina divna djela. Ksenija je naša Veronika koja je u rubac svoje ženske ljubavi i mudrosti kršćanskom vjerom i umjetničkim djelom utisnula sliku Krista patnika, najljepšu kako je znala", zaključio je svoju riječ moinsinjor Perić.

Svečanosti u trebinjskom Muzeju prisustvovao je don Ante Luburić, župnik i dekan trebinjski, sa sveštenstvom Katoličke crkve, predstavnici javnog i kulturnog života grada, a u muzičkom dijelu programa nastupila je mlada gitaristkinja iz Trebinja Anastasija Bakmaz...