| Početak MUZEJ HERCEGOVINE TREBINJE
O tome, ako se ne varamo, izjasnili su se kasnije i nadležni sudovi, ali mnogo interesantnije stvari desile su se na terenu. Arheolozi su u crkvi Sv. Petra otkrili tzv. kamenu plastiku ukrašenu motivima pleterne ornamentike sa već definisanim vizantijskim analogijama duž jadranske obale, do sjeverne Italije). - Asocijacije su brojne ali ništa nije sasvim izvjesno. Nauka još nije stavila tačku. Nada Miletić, na primjer, zapaža, da je jedan fragment sličan borduri Sv. Križa u Ninu (9. vijek), a drugi kamenoj plastici iz crkve Sv. Mihajla u Stonu?! To je recimo tako, ali kako rastumačiti fragment arkade ciborija (otkriven na lokalitetu Mihalje) koji potpuno liči na ciborij iz Valpoličele (712. godina).
Znači li to da datovanje u drugu polovini 12. vijeka nije najvalidnije? - Neki fragmenti očito su starijeg datuma. Možda je ispod ili negdje u blizini postojala i crkva starija od crkve Sv. Petra, crkva posvećena Sv. Mihajlu?!
Kom periodu pripada onaj kameni rebus sa pticama? - Dosadašnji istraživači mišljenja su da ploče s motivom paunova (!?) pripadaju kasnijem periodu (kraj 12. vijeka). Mislim na kompozicije čiji je karater najvjerovatnije liturgijski. Nada Popović tvrdi da je vraćanje pehara u ovu simboličnu predstavu nesumnjivo ranohrišćanskog i vizantijskog porijekla, a ona neobična obrada ptica upućuje na 11-12. vijek.
Sve djeluje logično, osim kada u okolini pokušate naći nešto slično?! - Da, oni koji su se više bavili ovim motivom, primjećuju da sve to više asocira na arabesku, nego na realnu figuru. Tačno je da nema paralela u skulpturi tog vremena na širem prostoru.
U onoj, nama najinteresantnijoj kompoziciji, ptica (da li paun?) ima svetački oreol?! - Da, to je ono što zbunjuje, ono što godinama traži vjerodostojno i suvislo obrazloženje ili neko razumno tumačenje.
Ta predstava vjerovatno ima neki metaforičko-simbolički sadržaj? - Najvjerovatnije. Oni koji su se ranije bavili ovim sadržajem ističu da bi taj motiv mogao biti orijentalnog porijekla (oni podsjećaju na simboliku pauna od paganske do hrišćanske ikonografije).
Znači li to da svetački nimbus na neki način simboliku pauna uvodi u sferu poznatih hrišćanskih simbola i značenja? - Možda, ali treba da znzate da je paun solarni simbol, da razvija rep u obliku točka, i da to, u krajnjoj liniji, i ne mora biti nimbus?!
Vi mislite na neke druge mogućnosti?! - Mislim, ali još uvijek ništa ne tvrdim. Sve treba uzeti u obzir. Na primjer, na delekom istoku, paun je simbol ljepote ali i simbol sposobnosti preobražaja, transformacije. Postojala su uvjerenja da je njegovo perje onako lijepo zato što je, ubijajući zmije, transformisao njihov otrov. Ako se kroz takvu opcije gleda ova naša kompozicija, onda onaj paun sa nimbusom nije napadač, nego iscjelitelj, i, tako shvaćen, simbolizuje besmrtnost? Dalje, postoje i drugi aspekti i modifikacije tog kulta, kao što je ona po kojoj je dovoljan pogled pauna da žena zanese...
Direktnije, kakva je simblika pauna u hrišćanstvu? - U hrišćanstvu paun simbolizuje sunčev točak (on ovdje tako i izgleda). Paun je i kod hrišćana simbol besmrtnosti. NJegov rep slika je neba osutog zvijezdama. U hrišćanskoj ikonografiji (J. Chevalier, A. Gheerbrant) paunovi piju iz putira (taj prizor imamo u dva primjerka u Muzeju Hercegovine). Na srednjem istoku paunovi se prikazuju uz stablo života, u tim prizorima simbolizuju čovjekovu duhovnu dvojnost (podvojenost, da li i izvjestan dualizam?!). Paun je, dalje, tretiran kao životinja sa stotinu očiju, kao simbol vječnog blaženstva, duhovnog viđenja boga...
Znači, ako se sve gleda u takvoj simboličkoj ravni, onaj paun iz Zavale ne napada pticu naniže? - Nisam siguran, ali što više razmišljam o tome, u domenu izvjesne teološke paradigme, pada mi na pamet da je u pitanju pozitivna intervencije, možda božanski kontakt, a ne atak. Nemate drugih tumačenja?! - To nisu tumačenja. To su jednostavno neke mogućnosti koje ništa ne vrijede dok se naučno ne protumače i dokažu. Za sada, ima mnogo toga što je ostalo da se pregleda u srednjevjekovnim bestiariumima (Bestiarum vocabulum). Neki bestia-motivi mogli su se prenijeti i mehanički u Zavalu...
Prikaz ptica je pomalo naški, rustičan? - Da. Čak je i Vego utvrdio da su i crkvu Sv. Petra gradili domaći majstori. Najvjerovatnije sve je djelo našeg čovjeka. U tom pogledu, mogle bi se napraviti i neke analogije sa stećcima.
To, naravno, nisu moćne analogije, ne one koje “izbijaju oči“. Ptice su mnogo sličnije iluminacijama i inicijalima iz Miroslavljevog jevanđelja?! - Da, to je ono što do sada uopšte nije istraženo. Pojava fototipskog izdanja, uvjeren sam, pokrenuće stvari s mrtve tačke. Interesantno je da je to, odmah nakon arheoloških iskopavanja, bila i jedna od prvih impresija Marka Vega. On je kasnije eksplicitno iskazao tu podudarnost. Izradu tijela ptica pomoću tačkica i crta, pisao je Vego, susrećemo i u Miroslavljevu evanđelju koje je pisano oko 1197. godine pod jačim uticajem italijanske romanike.
Ali ni Vego nije objasnio simboliku onog nimbusa, ili možda sunčevog točka, kako vi kažete?! - Nije, mada razbijao je glavu jednom drugom analogijom. Naime, utvrdio je da u Miroslavljevom jevanđelju ima veći broj zastavica, stilizovanih u dvopleteru i tropleteru. Jedna od tih zastavica, citiram ga, ima po 6 pletenica na svojoj gornjoj i donjoj strani, stilizovanih u tropleteru. Tri od njih čine uglove, a tri oblik ovalno izrađenih konopaca. To je direktno vezano za Zavalu... Otud, Vego ne isključuje mogućnost da je iluminator Miroslavljevog jevanđelja oponašao svoju zastavicu s ploče iz Zavale?!
Znači li to da postoji mogućnost da je Miroslavljevo jevanljelje pisano u Zavali? - Naravno. To je i Vego uočio. Napisao je da sve te spoznaje otvaraju mogućnost pretpostavci da je Miroslavljevo jevanđelje pisano upravo u Zavali. Osim toga, ti italo-romanički doticaji sasvim su logični, jer knez Miroslav je bio u dobrim odnosima s Papom do 1181. godine, da bi do izmirenja došlo ponovo 1189. godine. Dalje, nije bez značaja kazati da je Miroslav zidao crkvu Sv. Petra na Limu. Toj crkvi dao je neke posjede u Zahumlju. Vego pretpostavlja da su ktitori crkve sv. Petra u Zavali i crkve sv. Mihajla kod Stona bili knez Desa ili knez Miroslav?! Nije li logično da u tom krugu nastane onako lijepo ukrašeno remek-djelo?!
Kako doživljavate svojatanje Miroslavljevog jevanđelja danas?! - Sve je to politika. To me ne interesuje. Ono što je trenutno važno jeste da se nastave istraživanja. Trebinje, a i cijela Hercegovina, mora iskazati veći interes za ozbiljan studij ovih pitanja... Te.O.
MIROSLAVLJEVO JEVANĐELJE UPISANO U PAMĆENJE SVIJETA U avgustu 2005. godine Narodni muzej u Beogradu primio je sertifikat o upisu Miroslavljevog jevanđelja u UNESKO-ov program "Pamćenje sveta" ("Memory of the NJorld"), u koji je upisano 120 predmeta iz čitavog svijeta, za koje je ocijenjeno da najbolje dokumentuju jedan od segmenata ljudskog stvaralaštva svog vremena. Miroslavljevo jevanđelje se nalazi na značajnoj listi dokumenata od univerzalnog značaja zajedno sa francukom Deklaracijom o pravima čovjeka i građanina iz 1789. godine, sa kolekcijama Šubertovih i Šopenovih dela, Geteovih rukopisa, Betovenovom Devetom simfonijom, Gutenbergovom Biblijom, rukopisima Nikole Kopernika, sa kartom svijeta iz 1507. godine, sa feničanskim pismom, arhivom Nikole Tesle, itd. Miroslavljevo jevanđelje, nastariji sačuvani srpski rukopis, smatra se jednom od najljepših rukopisnih knjiga svijeta, dospio je u manastir Hilandar na Svetoj Gori vjerovatno prilikom njegovog osnivanja 1198. godine i u njemu ostao kao najvrednija svetinja punih sedam vijekova. Pored samog teksta, posebnu vrijednost ovog jevanđelistara predstavljaju likovni ukrasi - inicijali - koji se po lepoti i stilu izrade smatraju jedinstvenim u svijetu, jer nisu pisani po poznatom uzoru. Slikani ukrasi ovog rukopisa, čudesne minijature sa vizantijskim motivima flore i faune, čine ovo jevanđelje likovnim i umjetničkim remek-djelom.
Glas Trebinja, br. 964,
29.9.2007
|
-
Osnovne pojmove vezane za naše kamene ptice, i plastiku u tropleteru, razjasnio
je svojevremeno Marko Vego. Crka Sv. Petra u Zavali (Popovo) pominje se 1525.
kod Ranjine (Anali). Pominje se i kasnije, u turskim dokumentima. Sudeći po
jednom izvještaju biskupa Sigismunda Tudisića iz 1751, crkva je stradala u
zemljotresu, a njena imanja predata su u posjed pravoslavnim kaluđerima iz
Zavale - kaže Odavić.